Srednja škola Isidora Kršnjavoga Našice

              19. 3. 2009. u 6,30 sati okupili smo se ispred „sv. Roka“ kako bismo ostvarili još jedan projekt, put u Varaždin.U autobusu je atmosfera, kao i uvijek, bila odlična. Bez obzira na ranojutarnje sate, pjevalo se i plesalo cijelim putem.

Kada smo stigli, prvo smo napravili kratak obilazak grada autobusom, a zatim smo se uputili u Vindiju. Dočekali su nas vrlo ljubazno. Prije obilaska morali smo obući zaštitne kute što je izazvalo opći napad smijeha. Zatim su nas proveli kroz proizvodne pogone, gdje su nam ukratko objasnili kako se proizvode sokovi, mlijeko i mliječni proizvodi, na koji način se sve vrši kontrola proizvoda, kako se i prema čemu određuje rok trajanja namirnica i još mnogo zanimljivih stvari. Osobno, najzanimljivije mi je bilo kada nam je gospođa koja nas je vodila kroz tvornicu, pokazala malu plastičnu „epruvetu“ i rekla da od nje nastaju velike boce od 1,5 l. Nakon obilaska, domaćini iz Vindije pokazali su nam nekoliko promotivnih videa iz kojih smo doznali još informacija o proizvodnji i skladištenju mesa i mesnih prerađevina. Zatim smo degustirali njihove proizvode i nakon malo odmora uputili se u Gradski muzej gdje smo uživali u renesansnim, baroknim i secesijskim eksponatima.

Nakon obilaska muzeja, imali smo nešto slobodnog vremena što smo iskoristili za šetnju gradom i uživanje u baroknim građevinama „malog Beča“. U 15 sati uputili smo se u Gradsku sportsku dvoranu gdje smo i ručali. Poslije ručka smo posjetili Fakultet organizacije i informatike gdje su nam domaćini priredili prezentaciju fakulteta, premijerno smo pogledali promidžbeni video Fakulteta i dobili brošure o upisima i prijemnim ispitima.

Uslijedilo je još malo slobodnog vremena, a zatim smo se zadovoljni uputili prema Našicama. Cijelim putem opet se čula pjesma, a osjetila se i nostalgija, jer svjesni smo da je ovo vjerojatno naš posljednji razredni izlet. Kući smo stigli umorni, ali smo naučili nešto novo i obogatili se novim iskustvima. Iskoristili smo taj dan u potpunosti, čak i više nego da smo sjedili u monotonim školskim klupama.

                                              Anđelko Cvijetović, prof