Srednja škola Isidora Kršnjavoga Našice

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u blizini grada nalazi se i izvorište rijeke Bosne.

Posjetili smo svima dobro poznatu Bašćaršiju, Gazi Husrefbegovu džamiju, Katedralu, Latinsku ćupriju tj. Principov most, Vrela Bosne te «Ratno Sarajevo» - očuvani dio ratnog tunela i muzej. Prvo smo se zaputili na Vrela Bosne koja se nalaze u podnožju planine Igman. Vrela, možemo reći, predstavljaju najljepši dio Sarajeva upravo zbog povjetarca s Igmana, zelenila i žubora rijeke Bosne. Prva postaja nam je bilo «Ratno Sarajevo». Ratni sarajevski tunel odigrao je veliku ulogu za grad Sarajevo i za BiH. Omogućio je ubacivanje hrane za vojsku u gradu. Tunel se nalazi u naselju Donji Kotorac kod kuće obitelji Kolar. Poslije završetka rata, tunel je napušten i počelo je njegovo propadanje. Obitelj Kolar je, zbog uspomene na legendarni tunel, odlučila sačuvati sve ono što se koristilo pri izgradnji i samom korištenju tunela. Uspjeli su prikupiti kolica koja su korištena za prijevoz materijala, alat koji je korišten pri kopanju tunela, ruksake i vreće za hranu, a uspjeli su sačuvati i jedan mali dio tunela. Zatim smo se zaputili u samo središte Sarajeva do Latinske ćuprije tj. Principava mosta. Most je izgrađen 1798.godine i dobio je naziv po latinskoj trgovačkoj koloniji. Nasuprot mosta, Gavrilo Princip je 1914. godine izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, pa se zbog toga naziva i Principov most. Nakon toga uputili smo se na, svima najdraži dio Sarajeva, Bašćaršiju. Riječ bašćaršija znači glavni trg i označava prostor na trgu oko Sebilja (česme), a kasnije se širi na cijelu staru čaršiju. Čaršija je niz placeva povezanih brojnim uličicama. U tim ulicama se naravno nalaze brojne trgovinice, buregdžinice, čevabdžinice, pa su osim nas, u našem izletu uživali i njihovi vlasnici. U sklopu Bašćaršije u jednoj od uličica se nalazi i Gazi Husrefbegova džamija. Nazvana je po svome izgraditelju, bosanskom namjesniku Gazi Husrefbegu. Nastala je 1530.godine zajedno sa zidovima koji okružuju dvorište, kapijama i šadrvanom (bunarom). Na Bašćaršiji se nalazi i Katedrala koju je projektirao Josip Vrancaš, a građena je s elementima romanike i gotike pa je upravo zbog toga posebna. Godine 1889. završila je gradnja, a Katedrala je predana na uporabu Sarajevskoj općini. Nakon zajedničkog razgledavanja mogli smo se razdvojiti i razgledavati što smo htjeli. Dečki su krenuli u pohod na čevape i bureke, a djevojke su se raširile po trgovinama u potrazi za suvenirima. Zadnje, no ne i nevažno, posjetili smo Vječnu vatru koja se nalazi ispred nekadašnjeg Grand hotela na početku Titove ulice. Vječna vatra gori preko 50 godina u znak sjećanja na osloboditelje grada od fašizma. Vatra je bila ugašena jedino za vrijeme opsade Sarajeva, od 1992. do 1995. godine. Na ploči iza vatre nalazi se i spomen ploča na kojoj je tekst onima koji su branili Sarajevo tijekom posljednje opsade.

Iako je prošlo dosta vremena od posjete Sarajevu, s nostalgijom se sjećamo tog izleta. Grad nam je svima ostao u lijepom sjećanju jer je to nije običan grad. To je grad koji se izdigao iz svih nevolja koje su ga zahvatile i nastavio živjeti punim plućima. I za kraj stihovi koji će nas zauvijek podsjećati na taj divan grad: «Sa Bijele tabije vidi se Čarsija, a ispod Igmana Ilidža zelena, od lijepog Koševa do vrela od Bosne procvalo Saraj'vo iz Bosne ponosne...»

Nikolina Jakovljević i Iva Bošnjaković, 4.a OG