Mjesec hrvatske knjige 2011. godine posvećen je pjesništvu
Svaki dan pročitajte jednu pjesmu hrvatskog pjesnika.
Delimir Rešicki: ZAMAK (1960.)
za Mariju Čudinu
Samo zato što nije
napadalo dovoljno snijega
Lacan nikada nije stigao
pronaći put u Zamak.
Samo dvojica, bez pitanja
u savršeno pravilnim razmacima
daruju život:
bog i zaborav.
Tako je pisalo na školskoj ploči.
Zamak na trenutak prevari spavača.
Toga jutra
on prvi probuđen
pospano gleda u bijela, beskrajna polja.
Pucaju od zime
stabla u šumarku
kao mrtve kosti
u najlonskim vrećama.
Nije još vrijeme za ustati
premda se, kada iznova usne
neće vratiti prizor sa Zamkom.
Plitki tragovi u snijegu, nevidljive
ranice na jeziku. Tišina.
U gostionici izokrenute stolice
spavaju na stolovima i
plavim, kariranim stolnjacima.
