Učenici 3. a OG uz knjige i glazbeno-govorni program proslavili Svjetski dan poezije

Povodom Svjetskog dana poezije Gradska knjižnica Našice organizirala je 21. ožujka predstavljanje knjiga Paule i Gorana Rema. Mlada osječka književnica, komunikologinja i mediologinja s diplomom judaistike i hebrejskog jezika na Bečkom sveučilištu Paula Rem predstavila se romanom „Kad se večernje sjene izdulje”, a književni znanstvenik, prozaik i pjesnik, nekadašnji kvorumaš i ljubitelj rock ‘n’ rolla, nedavno umirovljeni sveučilišni profesor emeritus iz područja humanističkih znanosti Goran Rem govorio je o svojoj zbirci emo-pjesama „Malo prije svega odavno smo”. Slavljenju pjesništva, ljepote riječi, jezika i glazbenog stvaralaštva svojim je nastupom pridonio i našički rock-sastav Portman, a u zanimljivim književnim ostvarenjima i „poetici buke“ podjednako su uživali učenici, profesori i drugi znatiželjnici. Cilj je Svjetskoga dan poezije promicanje čitanja, pisanja, objavljivanja i podučavanja poezije diljem svijeta jer je ona snažno sredstvo za izražavanje misli, osjećaja, kulturne baštine i utjecaja, nadilazi granice i pridonosi očuvanju jezika, kulturne raznolikosti i običaja. Dokazuju to predstavljena ostvarenja, kao i bogat opus Goranovih pjesničkih zbirki, znanstvenih knjiga i projekata nastalih tijekom njegova polustoljetnog neumornog književnog i znanstvenog rada. Paula je govorila o postapokaliptičnom svijetu distopijskog romana koji otvara hiperprostor za neumrli Kapital i preispitivanje egzistencije u okolnostima kada čovječnost gasne, a priroda, strojevi i sve postojeće dobiva novi status. Autorica tematizira svijet u kojem korporacije imaju potpunu kontrolu, a u tom smjeru ide i svijet u kojem živimo. Izazov je to za propitivanje vrijednosti naše suvremenosti i (ne)daleke budućnosti. Goranova 11. zbirka poetskih tekstova zrcali autorovu sklonost postmodernističkoj intertekstualnosti i intermedijalnosti, a prikazana je kao „love story o Slade i sa Slade, u stihovima“ ili poezija puna Štulićevih stihova, malih željezničkih lokalnih postaja, psihodeličnog zvuka i privatnosti o kojoj progovara igrom riječi, asocijacijama i aluzijama, apstraktnim, neosobnim izrazom, ritmom, pokretom, zvukom i osjećajem, slobodnim stihom ili prozom, bez opisnosti i formalnosti. Goste je predstavila ravnateljica Knjižnice Marija Buha istaknuvši važnost ovakvih susreta i događanja te nazočnost mladih koji rijetko čitaju (poeziju), a s bogatim knjižnim fondom i odjelima upoznala ih je knjižničarka Mirta Lulić. Bio je to zanimljiv nastavni dvosat u ozračju knjiga i glazbe. MP

Sviđa mi se autoričin način prikazivanja distopijskog svijeta koji upravo nastaje, ali korporacije i novac ne čine svijet boljim za malog čovjeka kakav je Mašinist u nastojanju da očuva Kocku i Prirodu. Čitanje romana Kad se večernje sjene izduže izazovna je avantura u potrazi za boljim svijetom u kojem neće biti ni korova, ni invazivnih vrsta koje uništavaju čovjeka, čovječnost i čovječanstvo… (Lana Jozičić)

Zabavni su mi autorovi poetski zapisi prožeti nostalgijom te prožimanjem prošlosti i sadašnjosti (Koncert u toplom minusu). Privlačnom igrom riječi autor  propituje granice jezika (izraza i značenja) predstavljajući jezik istodobno kao ograničavajući i oslobađajući činitelj razumijevanja svijeta. Sve me to potiče na promišljanje paradoksalne svakodnevice ili disonantne harmonije života… (Katarina Špehar)