Učenici 1. razreda ekonomske struke imali su zanimljiv sat iz predmeta Obiteljski posao. Naime, imali su gosta predavača gosp. Amira Bećirija koji je predstavio njihov obiteljski obrt  -  slastičarnicu Expres,  koja je u vlasništvu njegova oca gosp. Abdulaha Bećirija. Slastičarnica je poznatija po nazivu kod Šoipa zbog Amirovog djeda koji je opet nasljedio radnju od svog oca. Imaju dugu tradiciju. Na ovim prostorima su prisutni od 1946. godine.  „Po imenu djeda Šoipa slastičarnica je dobila svoj prepoznatljiv imidž“ – kaže Amir.

Kako je ovo novi predmet u ekonomskoj struci i još k tome izborni, nastojimo ga učiniti zanimljivim s puno praktičnih primjera.

Učenici uglavnom dolaze iz obitelji koje se ne bave poduzetništvom i nemaju obiteljske tvrtke. Kako je tendencija  u RH baviti se poduzetništvom i registrirati svoju djelatnost kroz obiteljske obrte ili d.o.o., stoga animiramo učenike razmišljati poduzetnički odnosno razmišljati o otvaranju obiteljskog posla.

Obiteljski posao se u RH manifestira s pravno-organizacijskog stajališta kroz OPG,zadruge, obrt ili poduzeće (d.o.o. ili d.d.). Često puta se poistovjećuju ovi pojmovi s obiteljskim biznisom. Međutim, sa stručnog stajališta, ima razlike.

Evo nekih zgodnih definicija obiteljskog biznisa:

„Obiteljski biznis (family business) – predstavlja pojam kojim se zajednički opisuje uključenost obitelji u obavljanje određenih gospodarskih djelatnosti s ciljem ostvarenja profita, bez obzira na institucionalni aspekt (poduzeće, obrt, zadruga…) putem kojeg se djelatnost obavlja, vodi i kontrolira.“

„Obiteljski biznis je onaj:

 Dr. sc. Dejan Kružić: Obiteljski biznis, RRIF, Zagreb, 2004.

Zanimljivo je to da vlasnik i članovi obitelji ne moraju biti zaposleni u obiteljskom biznisu

ali moraju imati kontrolnu funkciju, dakle biti u nadzornom  ili upravnom odboru. Moraju kontrolirati rad tvrtke.

Obiteljski biznis u svijetu ima vrlo bogatu povijest, seže čak u razdoblje od prije 4000 godina. RH je  mlada demokratska država s još nedovoljno razvijenim poduzetništvom pa tako i nerazvijenom tradicijom u otvaranju obiteljskih tvrtki. Ali, primjećuju se pozitivne promjene i na tom području. Treba mijenjati mentalitet ljudi i djecu još vrtićke dobi usmjeravati na kreativno razmišljanje i poduzetnički duh. Jer ako želimo biti bogato društvo s visokim životnim standardom,  moramo pokrenuti poduzetništvo i otvarati obiteljske tvrtke.

Zato smatram da je ovaj predmet, uistinu, dobar za učenike ekonomske škole. Učenike se potiče na kreativnost kroz razmišljanje o otvaranju vlastite tvrtke, izradu određenih zadataka (projekata),istraživanje poduzetničkog okruženja,  odlazak na terensku nastavu – posjet obiteljskoj tvrtki i dovođenje gosta predavača vlasnika obiteljske tvrtke i još kroz mnoge druge načine.

U tom duhu oplemenili smo i ovaj sat pozvavši našeg gosta predavača.

O tome da nije lako raditi u obiteljskom obrtu s članovima obitelji ali i o njihovim prednostima dočarao nam je Amir vlastitim primjerom. Potrebno je isključiti emocije i odvojiti privatno od poslovnog, zaboraviti na radno vrijeme jer ga nema. Radi se i po 16 sati dnevno kada je to potrebno. Međutim, velika je radost kada se vide rezultati i plodovi rada.

„Učite i  kada za to dođe vrijeme, probajte pokrenuti vlastiti posao“ bila je Amirova poruka mladim ekonomistima.

Zahvaljujemo našem gostu na zanimljivom i kreativnom satu i želimo mu puno uspjeha u obiteljskom poslu.

Ljiljana Kasapović, prof.