Mjesec hrvatske knjige 2011. godine posvećen je pjesništvu

Svaki dan pročitajte jednu pjesmu hrvatskog pjesnika.

Delimir Rešicki: ZAMAK (1960.)

                          za Mariju Čudinu

Samo zato što nije
napadalo dovoljno snijega
Lacan nikada nije stigao
pronaći put u Zamak.

Samo dvojica, bez pitanja
u savršeno pravilnim razmacima
daruju život:

bog i zaborav.

Tako je pisalo na školskoj ploči.

Zamak na trenutak prevari spavača.

Toga jutra
on prvi probuđen
pospano gleda u bijela, beskrajna polja.

Pucaju od zime
stabla u šumarku
kao mrtve kosti
u najlonskim vrećama.

Nije još vrijeme za ustati
premda se, kada iznova usne
neće vratiti prizor sa Zamkom.
Plitki tragovi u snijegu, nevidljive
ranice na jeziku. Tišina.
U gostionici izokrenute stolice
spavaju na stolovima i
plavim, kariranim stolnjacima.