Nakon prekida održavanja susreta sa sestrama „križaricama“, tj. sestrama iz kongregacije Milosrdnih sestara Sv. Križa iz Đakova, u vremenu pandemije, danas smo konačno imali novi početak ovih nekoć tradicionalnih susreta u našoj školi.

Kao i dosad, birali smo jedno od „jakih“ crkvenih vremena u kojima se vjernici Katoličke Crkve dublje pripremaju za svoje velike svetkovine pa je prigoda došla u ovoj korizmi, a prisutnost sestara kandidatica Dijane i dviju Ana sa svojom odgajateljicom s. Dorotejom u čijem su poslanju križ i briga za najpotrebnije bila je prilika da svojim svjedočenjem (pa i pojavom) ohrabre mlade naše školi uoči ovoga Uskrsa. Nama profesorima najljepše je bilo čuti svjedočenje naše bivše učenice Ane Umiljanović koju smo s radošću dočekali.

Tako se u obje smjene u višenamjenskoj dvorani naše škole 28. ožujka pod satima razrednika okupilo petnaestak razreda koji su s pažnjom slušali sestre koje su svjedočile o svom pozivu, kongregaciji, poslanju, načinu života u samostanu i, općenito, o tome što danas znači biti redovnica – što se lijepo uklopilo u kurikulum nastave Katolička vjeronauka za druge razrede u kojem se uči o redovničkim zajednicama i njihovu razvoju te važnosti za kulturu cjelokupne zapadne civilizacije.

Nikolina Pavlović, prof. vjeronauka