Europski dom Zagreb i Europski pokret Hrvatska u školskoj godini 2019./2020. organizirao je  26. godinu za redom natjecanje Europa u školi na razini RH. Međunarodni odbor Europe u školi donio je odluku da se ovogodišnje natjecanje održi pod naslovom: EUnited – EUROPA KOJA POVEZUJE - 2020. godina predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem EU.

Na natječaju je sudjelovalo šest našičkih srednjoškolaca, a učenici Valentina Matišić iz 2. a i Alen Kotromanovoć iz 1. b  opće gimnazije, uz mentorstvo prof. Marije Pepelko, nagrađeni su za literarna ostvarenja u okviru teme Klimatske promjene – o čemu je riječ i što možemo učiniti? Projektnim aktivnostima istraživali su i promišljali ekološku problematiku, želju za čistim zrakom i zdravim okolišem kao zajedničkom potrebom ujedinjene Europe i svijeta te predložili potencijalna rješenja za očuvanje zdravlja i okoliša u obliku pjesme, lirske proze i eseja. Natječajno povjerenstvo Europskoga doma poslalo je 19. lipnja učenicima i mentorici digitalne diplome i zahvalnicu, a nagrade će im biti svečano uručene u Zagrebu tijekom rujna, nakon saniranja posljedica potresa i epidemije koronavirusa zbog čega su, nažalost, izostali ili odgođeni državni susreti i natjecanja u mnogim područjima.

Marija Pepelko

NAGRAĐENI RADOVI u projektu EUROPA U ŠKOLI 2020.

KLIMATSKE PROMJENE – Jedni proriču, a drugi poriču 

Stalna na tom svijetu samo mijena jest – kazuju stoljećima pjesnici i filozofi, a dokazuje neumoljiva priroda pod utjecajem globalnog zatopljenja. Mijenja se i naš svakodnevni život. Klimatska katastrofa svima prijeti. Posljedice su nedogledne. Znanstvenici različitih usmjerenja traže rješenja.  Pitanja se množe, a odgovora nema. Umjesto optimizma, okružuje nas more problema. Suočeni smo s posljedicama kojima uzroci nisu znani ili su dugo prešućivani. Neujednačene temperature, nestanak godišnjih doba i vremenske nepogode postali su dio naše svakodnevice. Nije lako predvidjeti kakvo će biti vrijeme sutra. Mijenja se bioraznolikost – bogatstvo prirode i svijeta, od stabla do cvijeta...  Sve ovisi o kretanju zračnih masa. Pojavljuju se novi kukci. Komarci postaju prijenosnici bolesti, nestaju morske trave, invazivne vrste istiskuju izvorne. Egzotične ribe i morski psi sve češće gostuju u Jadranu oduzimajući našim ribicama hranu. Nema više prave zime. Nestaje snijeg na kontinentu, u dolini Neretve sve su slanije mandarine. 

Isušuju se korita rijeka, nitko ne zna što nas čeka... Meteorolozi upozoravaju na klimatske promjene kojima se lako prilagođavaju samo „novi igrači“: lobisti, političari i razni karteli. Svi bi nešto u toj strci ugrabiti htjeli. Temperature rastu, nepodnošljive su ljetne vrućine, nigdje hladovine. Množe se tek nametnici i vlaga u zraku. Živimo u neznanju i mraku. Ne postoje  krizni zakoni za sušu jer ona nema jasan početak ni kraj. Iščezava zemaljski raj. Zdravlje nema cijenu i teško podnosi klimatsku mijenu. Raste učestalost alergijskih oboljenja, različiti su tipovi bolesti dišnih puteva, srce slabi zbog loše prehrane i sve većeg onečišćenja zraka, šire se bolesti očiju i nosa. Nema na licu ni vedrine ni radosti jer svaki stupanj globalnog zatopljenja izaziva strah, produbljuje neizvjesnost i čovjeka žalosti. Dugo toplo ljeto nekada bijaše s radošću čekano, ugodno i sveto, a odnedavno kao da vječno traje 30 u hladu. Snješko se otopio i izgubio svaku nadu. Nema standardnih godišnjih doba. Iščezavaju proljeće i jesen, blaga je zima, a nepodnošljiva ljetna vrućina, uz mjestimične provale nevremena. Mijenja se ruža vjetrova i modrina oblaka. Jedni proriču, a drugi poriču. Svatko priča svoju klimatsku priču. Naftna industrija zataškava promjene, ulaže velik novac, podiže cijene. Političari i zakonodavci njihove su lutke na koncu, a svi smo  u istom loncu. Bune se tek zeleni, nejaki i maleni. Nema strategije razvoja ni sustava zaštite. Požari obalom haraju, nedužni vatrogasci stradavaju, a odgovorni bezbrižno odmaraju.   

Ekološke migracije ispit su savjesti svake nacije. Klima pokazuje svoje opako lice, pojavljuju se diljem svijeta izbjeglice.  Odgovorni šute, a oni mijenjaju rute. Svi smo ranjivi, ali neuništivi. Nedostaje nam tek empatija za ugrožene različitih rasa i boja. Širi se pustinja,  neugasiva je ekološka buktinja.  Klimatske promjene... O čemu je riječ? – pitaju ljudi isprazne ćudi, nespremni žrtvovati korupciju, luksuz i potrošačke navike za komadić plavoga neba, za čisti zrak i zdrav okoliš koji nam svima treba. Prilagodba je uvjet života, trebaju nam sklad, održivost, ravnoteža i prirodna ljepota. Ni trava nije više zelena, ali ta  činjenica za male zemlje poput naše nije najvažnija promjena. 

Umjesto CO2 treba nam klimatski otporna infrastruktura. Zbog pretjerane sječe šuma šire se savane, a odgovorni čekaju bolje dane. Otpad se slabo i neprimjereno zbrinjava, raste broj spremnika dok svijest o energetskoj i ekološkoj učinkovitosti opada. Obnovljivi resursi su neznatni, ali bitni. Umjesto automobila na svakom koraku treba nam rekreacija – bicikli i zdrava šetnja na svježem zraku. Neka se svatko za sebe pobrine: domaća hrana praktično je rješenje gorućeg problema diljem Europe i lijepe naše domovine. Trebaju nam učinkoviti projekti zaštite i razvoja različitih područja i boja. Trebaju nam reciklažna dvorišta, energetska obnova zgrada i korištenje obnovljivih izvora energije, premještaji odlagališta (opasnog) otpada, zatvaranje smetlišta ili sanacije. EU ne smije podržavati projekte koji uništavaju klimu jer će bolesna ljeta nadvladati zdravu zimu. Konkurentnost i kohezija prozaična je stvarnost, a ne poezija. Zaustavimo naš ego i osvijestimo eko!   

 Valentina Matišić, 2. a OG

KLIMATSKE PROMJENE – Neizbrisive sjene

Klimatske promjene

          prate neizbrisive sjene. 

U svim dijelovima svijeta  

situacija je dramatično napeta. 

Tope se polarne ledene ploče,  

razina mora iz dana u dan skače. 

Sve su češći vremenski ekstremi, 

a plana zaštite nema ni u pripremi.  

Promjenjivi su vremenski uvjeti  

koje malotko pamti: 

toplinski valovi, šumski požari, suše,  

stoljetna se stabla ruše, 

nestaju resursi, riječne obale erodiraju 

nizinska područja poplavljuju. 

Nestašica pitke vode je na vidiku, 

klima mijenja europsku sliku. 

Svijet neprilagođen promjenama 

posljedice vidljive u svim zemljama.   

rizici za zdravlje ljudi sve su veći,  

a nitko nema snage istinu reći. 

Smrtnost raste, šire se zaraze i prijenosnici, 

danomice umiru do jučer zdravi stanovnici.  

Milijuni preko noći postaju gubitnici. 

Gospodarstvo, energetika i alpinizam

teško podnose klimatski avanturizam. 

Ljudi teško prihvaćaju promjene, 

biljke i životinje su neprilagođene. 

Mnoge vrste traže nova staništa.  

Izumru li, neće ostati ništa. 

Može li čovjek spasiti svijet? 

Niče li na zgarištu ponovo cvijet? 

Što se još dogoditi treba 

između Zemlje  i Neba 

da shvatimo ozbiljnost klimatskih promjena  

za ljudski život čija je cijena neizmjerna? 

Svima nam je želja ista:  

zdrav okoliš i atmosfera čista. 

Pretvorimo štetne navike i luksuz u žrtve 

prije no što postanemo motivi prirode mrtve. 

Europa nas povezuje, upozorava i osnažuje: 

za dobar naum treba nam poduzetnički um! 

Alen Kotromanović, 1. b opće gimnazije

K