Povodom manifestacije Noć knjige 2020. Organizacijski odbor Noći knjige, u suradnji s Hrvatskom udrugom školskih knjižničara, organizirao je nagradni natječaj Posadi priču! Na Natječaj je od 2. do 16. travnja pristiglo 205 priča učenika osnovnih i srednjih škola i 61 fotografija učenika osnovnih škola.

Nažalost, tri priče naših učenica nisu osvojile nagradu, no čestitamo im na hrabrosti i želji da svojim pričama mijenjaju svijet.

Ana, Antonela i Petra, u vama i vašim pričama skrivena je moć kojom mijenjate svijet!

Ovdje možete pročitati nagrađene priče te u nastavku i priče naših učenica. Možete pročitati duže verzije priča (Ana i Petra) te izvornu verziju (Antonela).

Nagrađene priče

https://www.husk.hr/rezultati-natjecaja-posadi-pricu/

Kišobran nad srcem

Recimo da idete na dvodnevno putovanje po prirodi. Sunčano je, ali znate da će sutra padati kiša. Iako danas sjaji sunce, morate uzeti i nositi kišobran jer će vam trebati sutra. Ako ne ponesete kišobran, imat ćete manje tereta danas, ali sutra ćete pokisnuti.

Slično je i sa ljubavlju. Kada ste dobre volje i sve vam ide od ruke uzgajajte ljubav da biste ju mogli iskazati kada za to dođe vrijeme. Ako ju ne sačuvate kada ste dobre volje, nećete ju imati kada budete loše volje.

Slično je i sa poštovanjem. Ako se ne učite poštovanju kada vam sve ide kako treba, nećete ga znati iskazati kada stvari krenu ukrivo.

Jer sve što sijemo ćemo i žeti. Svako dobro djelo koje posijemo u vrt našega srca, s vremenom će izrasti i donijeti mnogo roda. Ali isto tako, ako sijemo loše sjeme, ono će donijeti svoga roda. Evanđelist Luka ovako govori: ''Dobar čovjek iz dobra i blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.'' (Lk 6, 45)

Mi smo sve ono što se nalazi u našem srcu. Ako se nekada pitate kakva ste zapravo osoba, zavirite u svoje srce. Otkrit će vam mnoge tajne.

Jedino srce vidi. Oči su slijepe.

Ana Umiljanović, 3. a OG

Moje Jednostavno; Volim Te!

Razmišljam o ljubavi, o tom nesebičnom davanju. Nema ljepšeg osjećaja od onoga kada svoju ljubav daješ nekome; želim ti dati moju ljubav, moje jednostavno: „Volim te!“ Znaš, moje srce jedva čeka dati ljubav jer ono zna, da kada daje, raste sve više i više. Čak je i mjesec ljubomoran jer ga polako sustiže svojom veličinom.

Srela sam ljude čija su srca pusta i prazna bez iskre, bez plamena, bez nade. Kako bi se zaštitili, sagradili su ogromne ledene zidove i postavili stražu oko svoga srca da ih štiti i čuva. Znaš, stojim tu, ispred tvog zida, gledala sam gore, zatim desno pa lijevo, nisam mu vidjela kraj. Dugo sam tako stajala i razmišljala, što učiniti da se ovaj ledeni zid otopi, da nestane… pa da moje srce pruži ruku tvome i tako ga izvede iz tame. Zatim ga zagrli i ugrije svojom čistoćom i iskrenom ljubavlju jer zna da mu je dugo bilo hladno. Još ću ti se jednom pokušati približiti, mahnut ću ti s druge strane možda me vidiš, možda poželiš da te spasim i primiš me za ruku.

Zato ću biti ovdje i danas i sutra. Znaš ponijela sam boje, na zid ću naslikati sunce, da bude veliko, neka širi toplinu, neka ti donese svjetlost. Zar ovako nije bolje? Vidiš li me sada bolje? Vidjela sam da si mi mahnuo, možda mi se učinilo? Možda su te neki ljudi ranije povrijedili. Pusti njih, ne znaju što je ljubav.

Ljudi svašta nazivaju ljubavlju. Brzo odrastu i zaborave na ono dijete koje su nekada bili, koje voli bez prestanka cijelim srcem, koje voli bezuvjetno. Ja nisam kao oni, ja štitim i čuvam ono malo nevino u sebi. U mojem srcu stanuju sreća, radost i mir, ono je ispunjeno iskrenošću, poniznošću i dobrotom.

Ne boj se! Polako, moje sunce koje sam naslikala svojom ljubavlju prema tebi grije, živi i raste kao nikada prije, toliko jako da se zid polako topi. To je znak meni da me čuješ i da mi vjeruješ. Polako, ja sam ovdje i danas i sutra. Zid se već napola otopio, stražari više ne drže stražu, pustili su me, znaju da nema opasnosti. Daleko si, ali te vidim, ideš prema meni, još malo i tu si. Bez brige, sve će biti dobro. Polako, ja sam ovdje i danas i sutra.

Dajem ti moju jednostavnu ljubav, moje jednostavno: „ Volim te.“

Petra Žigić, 4. a EK

Lakše je biti povrijeđen, nego priuštiti to drugome

Bojimo se. Otkriti nekome svoje najmračnije tajne, otkriti nekome tko smo uistinu. Lakše je skrivati se, nego riskirati i osjećati se neprihvaćeno. Imala sam razdoblje kada me nije bilo briga što drugi misle. Tada sam upoznala osobu koja nije razumjela moj svijet, ali i dalje je bila tu, ostala pokraj mene. U mom svijetu sve mora biti organizirano i jako se teško nosim s promjenama, no, polako sam puštala. Širila i mijenjala horizonte. Svaki dan možemo upoznati novu osobu, i svaka na nama ostavi trag. Svaka može promijeniti naš život, a samo neke će odlučiti ostati.

Antonela Križanović, 3. pmg

knjižničarke Manuela i Sanja