Naša škola je DSD škola koja učenicima pruža mogućnost stjecanja Njemačke jezične diplome kroz fakultativnu nastavu Njemački jezik za Njemačku jezičnu diplomu. Obogaćena je bila dolaskom volontera Antona Engelhardta iz Njemačke koji nam je pomagao u nastavi njemačkog jezika. Intervju je vodila učenica Paula Njegovanović Ocelić na kraju školske godine 2016./2017.

1. Bok Antone! Reci nam nešto o sebi.

Imam 19 godina, dolazim iz Njemačke. Imam brata i sestru i u slobodno vrijeme se bavim rukometom i idem u teretanu.

2. Reci nam zašto si ovdje, baš u Hrvatskoj i Našicama.

Da sam mogao birati, vjerojatno ne bih izabrao Našice. Da sam mogao grad izabrati, radije bih otišao nekamo na more, ne bih otišao u Zagreb jer tamo imam rodbine. Htio sam se malo odvojiti od obitelji, malo se osamostaliti. Kada sam došao u Našice jako mi se svidjelo, jako je lijepo i ovdje se ugodno osjećam.

3. Tko te ovamo „poslao“?

UNESO me poslao, ali pošto sam i u DSD programu i Pedagoška služba razmjene učenika me poslala. Ovo je volonterska dobrovoljna godina i to se može u sklopu raznih organizacija napraviti. Može se ići volontirati u bolnicu, u vrtić, u starački dom ili u inozemstvo.

4. Koji su ti prvi dojmovi bili o Našicama?

Prvo što sam ugledao su bila stabla, ovdje ima jako puno zelenila i prirode što u Njemačkoj nije tako. I ima iznenađujuće puno kafića, to nije loše.

5. Koji je tvoj zadatak u našoj školi?

Pomažem profesorima. Često mi daju nekakav zadatak. Pomažem i učenicima da vježbaju govoriti, tako da s njima pričam na njemačkom i engleskom jeziku.

6. Gdje stanuješ?

Živim kod profesora Hajeka, u kući njegovog oca. Živimo zajedno s dva psa.

7. Opiši nam svoj radni dan.

Idem u školu, poslije škole idem brzo kući i nešto pojedem, poslije toga razgovaram s prijateljima preko Skype-a ili ih nazovem. Poslijepodne idem ili u teretanu ili u kafić.

8. Što misliš o našim učenicima i njihovom znanju njemačkog?

Djelomično jako dobro, bolje nego očekivano.

9. Kako i s kim provodiš slobodno vrijeme?

S učenicima iz 4. razreda jezične gimnazije.

10. Znamo da igraš rukomet od prije, a sada treniraš s igračima druge momčadi NEXE-a, kako ti se sviđa?

Jako mi se sviđa, sretan sam što imam tu mogućnost ovdje trenirati rukomet. Super mi je što u ovako malom gradu ima tako dobar i velik rukometni klub, na bolje mjesto nisam mogao doći. U Njemačkoj treniram za rukometni klub iz Heidelberga, no taj klub je dosta manji od ovoga.

11. Jesi li stekao nove prijatelje?

Da, mnoge!

12. Možeš li usporediti hrvatski i njemački školski sustav te odnose učenika i profesora?

Bolji mi je hrvatski sustav gdje djeca idu 8 godina u osnovnu školu. U Hrvatskoj su odnosi profesora i učenika opušteniji, ali mislim da u višim razredima bi odnos trebao biti profesionalniji, kao u Njemačkoj. Najbolja bi bila mješavina hrvatske osnovne škole i njemačke srednje škole. Mislim da je odnos prijateljski i da se može s profesorima puno razgovarati i smijati se. Kod nas je odnos više služben, profesori učenicima govore Vi. Učenici su u razredima dosta podijeljeni, svaki razred ima nekoliko svojih grupa, što ovdje nisam baš primijetio.

13. Znamo da si godinu dana u Hrvatskoj, nedostaju li ti obitelj i prijatelji?

Mislio sam da će mi puno više nedostajati, jedino je rastanak bio težak. No ne nedostaju mi jer znam da ću ih opet vidjeti. Dosad sam svratio 2 puta vidjeti obitelj.

14. Što kaže tvoja obitelj, prijatelji, jesi li se promijenio?

Da, kažu da sam postao zreliji, mislim da se to jednostavno dogodi kada počneš sam živjeti, postaneš samostalniji.

15. Vidiš li se u ulozi profesora, koji su tvoji planovi za budućnost?

Čini mi se da bi mi bilo zanimljivo biti profesor, vrijedilo bi razmotriti.

16. Nakon godinu dana nastave ovdje, što možeš o tome reći, je li naporno?

Je, naporno je, no to sam i od prije znao jer je moja mama profesorica, ali mi je zabavno kada učenike mogu nešto naučiti i kada vidim da su shvatili i nešto naučili.

17. Po čemu se razlikuju mladi iz Hrvatske od mladih iz Njemačke?

Učenici u Hrvatskoj jednako puše kao i u Njemačkoj. Ovdje je malo drugačiji glazbeni ukus, ali inače su si mladi jako slični.

18. Oblače li se drugačije, na primjer u izlascima?

Da, cure se u Hrvatskoj oblače dosta otvorenije, nose odjeću koja manje skriva, pokazuju više kože.

19. Kada mladi u Njemačkoj kreću s izlascima?

Ne mogu to procijeniti jer u Njemačkoj ima cura koje kreću s izlascima u dobi od 15 i od 25 godina, uglavnom nije tako ekstremno kao ovdje.

20. Ima li kod vas cura koje sa 13 već izlaze?

Kod nas je puno teže doći do alkohola, česte su kontrole osobnih iskaznica. Ispred ulaza u kafiće ili u klubove ima uvijek zaštitara koji iskaznice mladih kontrolira. Ispod 16 godina se ne može ni u jedan klub ući, a u neke ni ispod 18 ako je tamo dozvoljeno pušenje. Ali inače se ne smije pušiti.

21. Što rade učenici u Njemačkoj tijekom odmora?

U Njemačkoj učenici imaju 2 odmora, 2 puta po 20 minuta, ne kao ovdje. Za vrijeme tih odmora učenici se najčešće bave nekim sportom, ima stolova za stolni tenis i koševa za košarku. U školi imamo i kuhinju gdje učenici mogu nešto normalno pojesti, nešto zdravo.

22. Kada počinje škola?

Škola počinje uvijek u 8 ujutro. Mi nemamo prijepodnevnu i poslijepodnevnu smjenu. Nekad imamo 6 sati, to traje onda do 13 sati, a ponekad imamo i 10 sati koji onda traju do 16:30. Šest sati imamo dvaput, a deset sati tri puta tjedno. Kada imamo 10 sati ne stigne se baš učiti, pogotovo ako netko ima neki trening.

23. Radi li se onda tijekom tih dužih dana onda više u školi pa da imate malo manje kod kuće za učiti i pisati zadaću?

Da, tada imamo manje zadaće, ali moramo jednako toliko učiti kao i kada imamo 6 sati. To jest, trebalo bi se jednako toliko učiti.

24. Jesu li njemačke škole onda strože nego hrvatske? Kako?

Da, jesu. Jer u Njemačkoj se ne smije pričati pod satom, jedino ako poznaš dobro profesora. Inače profesori vrlo brzo daju loše ocijene. Ne pišemo toliko testova u školi kao vi. Iz engleskog, na primjer, pišemo 2 testa u 6 mjeseci i ne možemo ih ispravljati. Znači ako mi je jedna od te dvije ocijene loša onda je to vrlo loše, katastrofa. Teže je dobit dobre ocjene.

25. Sjede li onda svi učenici mirno?

Da, to bi bila zamisao, no učenici su ipak malo više buntovni. Što su stariji, lošije se ponašaju. Smije se pod satom ići na WC, ali se ne smije jesti. U mom razredu nas je bilo samo troje muških pa je onda i atmosfera u razredu bila drugačija. Na početku nas je bilo 30 u razredu, a na kraju 25 jer je nekima bilo preteško. Inače u razredima ima oko 25 do 30 učenika. U Njemačkoj poslije 18 godina više ne moraš dolaziti u školu, možeš cijeli dan biti u krevetu.Ali ako netko odustane od škole treba si onda pronaći neko mjesto gdje će izučiti neko zanimanje.Kada smo bolesni, a navršili smo 18 godina, možemo si sami pisati ispričnice. Dobili bismo papir na kojima je bilo ispisano 10 dana i moglo se tamo napisati razlog i datum izostanka. Znači ja sam često upisivao da sam bolestan da ne moram ići u školu. Kada bi se popunio taj papir, dobio bi se novi. No može se samo tri dana za redom biti bolestan jer u protivnom trebaš liječničku ispričnicu.Kada sam bio „ bolestan“ bio bih onda s prijateljima u kafiću. Kad mi roditelji ujutro idu na posao, idem i ja s njima, no kada me ostave ispred škole ja se vratim kući ili se nađem s prijateljima. No nisam izostajao prije mature, obično smo poslije nje izostajali, poslije mature smo još išli 6 tjedana u školu. Matura obično bude u lipnju. Prije mature imamo testove iz glavnih predmeta, njemačkog, engleskog, psihologije i matematike, a poslije nje iz drugih predmeta.

26. Jesi li hrvatski znao i prije nego što si došao u Hrvatsku? Je li tebi teže naučiti hrvatski ili našim učenicima njemački?

Znao sam samo izraze kao: Dobar dan, ili: Laku noć. Vrlo malo sam znao. No dosta sam naučio. Hrvatski je dosta teži nego njemački pa mislim da je meni teže nego učenicima ove škole. Između ostalog, hrvatski ima 7 padeža, u njemačkom samo 4, a 4 je već teško, a 7 još više. Ali polako se privikavamna taj jezik.

27. Jesi li ikada s mamom ili bakom razgovarao na hrvatskom?

Mama me htjela naučiti hrvatski, no moja baka je rekla: „ Ne , vi živite u Njemačkoj , govorite onda njemački.“ Ne znam zašto me mama unatoč tome nije učila hrvatski, uvijek je dobro dvojezično odrastati.

28. Školska godina je pri kraju i bliži se dan tvoga odlaska. Hoćemo li ti nedostajati? :)

Naravno.

29. Što će ti točno nedostajati?

Sve će mi zajedno nedostajati, za mene je to velik doživljaj i dragocjeno iskustvo. U nepoznatoj državi i gradu, s nepoznatim ljudima i sve to upoznajem. To iskustvo će mi jednostavno nedostajati.

30. Kada nas napuštaš, kada odlaziš?

Ne znam točno, škola traje do lipnja pa ću kada škola završi ostati u Hrvatskoj i otići s obitelji na more. Moram na kraju kolovoza biti u Berlinu, pa ću tad otprilike otići. Imali smo seminar na početku godine i imat ćemo na kraju godine.

31. Hoćeš li se ponovno vratiti?

Svakako.

Das DSD-Team: Barbara Bošnjak, Snježana Krištofik Juranić, Zenita Ocelić, Anton Engelhardt, Marija Kramarić, Mirela Rukavina-Sabo

UPDATE:

U rujnu 2018. Anton nam se vratio kao što je obećao. Boravio je u Našicama 4 dana tijekom kojih je posjetio školu i njemu drage ljude. Iza njega je 1. godina policijske akademije koju je uspješno završio.Zahvalni smo što smo imali priliku upoznati divnu osobu poput njega.