U sklopu edukativno-kreativnog projekta za mlade „Biti bolji – Be better“ i časopisa Poduzetnik u našoj je školi 26. listopada gostovao dramski pisac, režiser i glumac Zijah Sokolović, ambasador dobre volje UNDP-a za toleranciju i nenasilje. Bio je to jednosatni razgovor, kazivanje i pokazivanje životnih izazova i mogućnosti uz kabaretski nastup vladara iluzije. Riječju, gestom, mimikom i pokretom zasjenio je bar na trenutak sveprisutne mobitele i internet, tehnologiju koja nam krade vrijeme, djetinjstvo, osjećaje i prijateljstvo. Snažnim po(r)ukama o životu i kazalištu u originalnoj glumačkoj kreaciji šokirao je i zadivio publiku u prepunoj školskoj dvorani, a zatim je u domu kulture izveo autorsku predstavu Ko bajagi donijela me roda, za koju je u Bugarskoj osvojio Specijalnu nagradu “Stefan Dragostinov” i Grand Prix međunarodnog žirija za najboljeg glumca festivala.

Zijah je nenadmašan glumac-transformator, improvizator i zabavljač koji može pokazati svašta, sve što može zamisliti ljudska mašta. Tijekom cjeloživotnog učenja i nastupa na daskama koje život znače stekao je bogato glumačko znanje i iskustvo. Njegov prepoznatljiv dar i neumoran rad čine ga drukčijim od drugih. Duhom, dušom i tijelom predan glumi, on superiorno vlada sobom i scenom. Govoreći o životu, školi i društvu kao kazalištu koje ima svoje vrijeme, prostor i radnju, dokazao je kako svi imamo neku svoju ulogu, kostimografiju i scenografiju jer čovjek je (introvertno ili ekstrovertno) biće mogućnosti. Nije lako pokazati osjećaje, zato ih on izražava na svoj način – mimikom, gestom ili psovkom... Nažalost, vulgarizme možemo svakodnevno čuti u svim slojevima društva, bez obzira na rod, spol, starost ili klasnu određenost. Svatko drukčije reagira na određene pojavnosti u koje je izravno ili neizravno uključen. Psovke najčešće možemo čuti kao izražavanje nezadovoljstva u vezi s nečim. Tada se čovjek umjesto nasilnom tjelesnom reakcijom koristi psovkom kao neknjiževnojezičnom pojavom kojom uspostavlja ravnotežu pozitivnih i negativnih emocija. Budući da kabare kao scenski ostvaraj nosi u sebi i agresivnost, vulgarnost, poetičnost, cinizam, elemente drame, komedije, parodije, grubog humora i apsurda, on ruši određene građanske norme da bi izgradio neke druge. Glumac društvenu vulgarnost (primitivizam, nekultiviranost, bogohuljenje) izražava iskreno i otvoreno vulgarizmima, a ljudi to prihvaćaju, smiju se tome kao nečemu poznatom, svakodnevnom, kao što se nasmiju kad netko iznenada padne na ulici ili na ledu. Je li to ljudska slabost i narav, lažni moral i licemjerje ili nedostatak kulture kod govornika i slušatelja?

Klaunovskim i farsičnim scenskim sredstvima Zijah stvara osebujnu glumačku poetiku koja bi zasigurno privukla pozornost gledatelja i bez nepotrebnih psovki i lascivnosti jer je raspon njegovih osjećaja i raspoloženja, uvjerljiva igra, zanimljiva priča, primjerice ona o nestašnom dječaku/starcu i nesebičnom stablu/panju ili ispovijed začetog djeteta-čovjeka koji u svom “apartmanu” strpljivo čeka dolazak na svijet, općeljudska i svevremenska tema koja dodiruje svakoga gledatelja. Upravo zato "žiri nagrađuje Zijaha A. Sokolovića za kreativno, duhovito i inovativno postavljanje na scenu materijala koji se uvijek doima kao improvizacija i kabare, ali je u svojoj osnovi vješto i čvrsto postavljena teatarska struktura”. Glumac koji stvara dramu od samog svog rođenja sjedinjujući komiku i duboku metafiziku života i kazališta, u knjizi i na sceni daje vrijedan prilog teatrološkoj povijesti kao studiju glume i kazališne umjetnosti, stvarajući tako već iščezlu čitateljsku i kazališnu publiku, oslobađajući čovjeka i čovječnost zarobljenu u  mreži suvremene tehnologije.

Vjerujući da kazalište može i mora biti u službi informiranja mladih ljudi o društvenim problemima s kojima se susreću u svom odrastanju, uključio se u projekt "Umjetnost u školi - kazalište u razredu" poučavajući učenike učinkovitijim metodama uvjeren da su one prikladnije za učenike, za njihov doživljaj tijela, duha i duše? Snažan je dojam na publiku u školi ostavila Zijahova priča o djeci s teškoćama, njihova želja za životom, razvojem i uspjehom, koja često nedostaje onima koji imaju mogućnosti, ali nemaju želju da ih ostvare, da žive ono što mogu. Kao majstor zabavnoga kazališta i humorističko-satiričkih skečeva (kabaret), komedije umijeća (commedia dell’ arte) i poučne drame (commedia erudita), čovjek životne mudrosti, koji koristi sve svoje izražajne mogućnosti, Zijah je pokazao što može pravi glumac, bez maske, igrom na sceni, za razliku od onoga koji zamaskiran samo glumata, izigrava, grči se i pretvara.

Glumački i autorski put Zijaha A. Sokolovića sadrži pedesetak filmova, dvanaest televizijskih serija, stotine uloga na kazališnim pozornicama, sedamdesetak nagrada za umjetnički rad, edukacijske teatarske projekte te autorstvo monodrama koje su od tog glumca, redatelja i sveučilišnog profesora stvorile neformalnu kazališnu instituciju. Njegova monodrama Glumac… je glumac… je glumac kultna je predstava koja se igra već 40 godina i izvedena je gotovo 1600 puta, o njoj je u svijetu napisano više od 500 kritika. Premijerno je izvedena na MESS-u u Sarajevu 1978., a otad ju je, osim Zijaha, igralo još 19 glumaca na pet jezika u dvadeset zemalja svijeta. Izražavajući riječju, gestom, mimikom ili pokretom ono što publika svakodnevno čini, on svojom glumom utjelovljuje glumca, redatelja i publiku, ostvaruje jedinstvo različitosti  - susret iluzije i stvarnosti. To je neponovljiv Zijahov susret s publikom bez piščevog i redateljskog posredništva, stvaran i izravan, uvijek nov i drukčiji, svojevrsno istraživanje i tumačenje života  jer ga publika nadahnjuje, pokreće i podržava na daskama koje život znače.

Komentirajući predstavu Ko bajagi donijela me roda, Zijah Sokolović kaže: “Želio sam nenametljivo, jednostavno i prisno uspostaviti kontakt s publikom, animirati je i zabaviti glumačkim zanatom. Želio sam da isključiva i jedina komponenta fluidne veze gledališta i pozornice, bude sam glumac. Da rođenje u formi predstave bude “kao” prirodno, istinito i razumljivo, s mjerom i ukusom, bez vulgarizacije, ustezanja i zaplitanja u mutne metafore. Ova neobična forma predstave uz osmijeh na najprirodniji i najugodniji način trebala bi činiti mali korak prema umjetnosti. Zato je kazalište izmišljeno i zato glumci postoje. Radosno istraživanje najtoplije preporučujem onoj polovini čovječanstva koju sačinjavaju roditelji, a u interesu druge polovine čovječanstva, sastavljene od djece.“

“Rođenje" je prva predstava The/Arto projekta, nakon koje nastaju predstave "Matematika - ah, ta matematika", "Telefon - Halo, tko i zašto telefonira?!", zatim u okviru UN i EU projekata koji se bave društvenim problemima stvara predstave "Droga - Reci drogi NE!" i "Nasilje - za nasilje nema opravdanja" koja je osvojila nagradu za "Najbolji projekt primarne prevencije nasilja u Europskoj uniji” na dodjeli Europske nagrade za prevenciju kriminaliteta (ECPA) u Litvi 2013., u konkurenciji 28 zemalja. Zijah je danas bečki Sarajlija, svestran i uporan glumac koji putuje, igra, zabavlja publiku i ostvaruje svoje mogućnosti kao istinski poduzetnik života, za razliku od mnogih koji samo životare i čekaju da im netko nešto osmisli, ostvari ili pruži. On uživa u punini života stvarajući i živeći, dijeleći nesebično s publikom svoj božanski dar i ljudski rad.

Zahvaljujući organizatoru ovog događaja gosp. Vladimiru Mihajloviću, glavnom uredniku časopisa Poduzetnik i tajnici gđi Mirjani Glavaš, glumca Zijaha A. Sokolovića u našoj su školi pozdravili domaćini. Koordinatorica susreta Ljiljana Kasapović, prof., u uvodnoj je riječi zahvalila gostima za odaziv vjerujući da je sve doživljeno ispunilo očekivanja publike jer je u glumačkom svijetu ime Zijah Sokolović asocijacija za kvalitetu, energiju i smijeh od prve do zadnje minute, u što smo se imali prilike i uvjeriti. Izrazila je otvorenost za nastavak suradnje predstavnicima časopisa Poduzetnik koji nas uključuju u ovakve projekte, a pohvalu zaslužuju i učenici-suradnici za nesebičnu podršku: voditeljice Ena Pavlović i Leonora Vidaković, tehničar Luka Kalić i idejni kreator slikokaza Filip Kasapović. Ravnatelj škole Željko Filjak s radošću se prisjetio u pozdravnoj prigodnici svoga mladenačkog doživljaja Zijahovoga glumačkog umijeća. 

Dojmovi učenika i nastavnika:

Nezaboravan susret i nastavni sat… Treba to ponoviti… Prošlo bi sve dobro i bez psovki jer je duhovito, zanimljivo, snažno i poučno… Zijah je glumac kakav se rijetko rađa… Neumoran je, nenadmašan i predan publici koju prati i doživljava u svakom trenutku… Zaokupio je sva moja osjetila i nasmijao me do suza… Zijah ne glumata, već izvrsno glumi, zapravo živi svoju ulogu na sceni… Čini mi se da njemu doista kazališne daske život znače… On govori i pokazuje ono što mi suteći mislimo i radimo… Ne znam kako bi na njegov humor reagirali moji roditelji, ali znam što mi je poručio: iskoristi sve svoje mogućnosti i živi zadovoljan sobom, doživljavaj čovjeka pored sebe i oslobodi se stvari koje razaraju, zarobljavaju i otuđuju!

Marija Pepelko