preskoči na sadržaj

Srednja škola Isidora Kršnjavoga Našice

 > Naslovnica
Vijesti

Poetski sat sa zavičajnim pjesnikom Zdravkom Živkovićem

Autor: Manuela Kojić, 26. 10. 2016.

Povodom Mjeseca hrvatske knjige, našu je školu 25. listopada 2016. posjetio zavičajni pjesnik i književnik iz Donjeg Miholjca Zdravko Živković. Sat poezije je organiziran u višenamjenskoj dvorani za prve razrede, a organizatorica je bila profesorica Ljiljana Kasapović s učenicima 1. a i b ekonomske škole te  1. pmg razredom.

Sat poezije je započeo učenik Karlo Vulić pjesmom „Wake me up“. Nakon toga uslijedilo je predstavljanje zavičajnog pjesnika Zdravka Živkovića koji je rođen 1959. g. u Kućancima, a 1990. zasniva obitelj u Donjem Miholjcu gdje i danas živi. Radi u banci, nije profesionalni književnik, ali mu pisanje u slobodno vrijeme pruža veliko zadovoljstvo. Član je društva haiku pjesnika iz Zagreba i predsjednik je književne udruge „Mihael“ iz Donjeg Miholjca koja je ove godine obilježila desetogodišnjicu rada i postojanja. Ove godine gospodin Živković obilježava i 25. godišnjicu svog samostalnog stvaralaštva. Zatim nam je g. Živković pročitao nekoliko svojih pjesama.

Uslijedio je glazbeni blok Osnovne glazbene škole Kontesa Dora s izvedbom „Šostakovičevog  valcera“. Gosti iznenađenja bile su profesorice Lidija Gerendaj i Ljiljana Kasapović koje također pišu poeziju. Pročitale su po jednu svoju pjesmu.

Više o životu i književnom stvaralaštvu pjesnika zavičajnika Zdravka Živkovića saznali smo intervjuirajući ga nakon pjesničkog sata. 

Kada ste počeli pisati i što vas je navelo?

Ozbiljnije sam počeo pisati ranih 90-ih. Na pisanje me navela ljubav prema pisanoj riječi, umjetnosti, a posebice prema poeziji. To me prati  još od ranog djetinjstva.

Pišete li od samog početka poeziju?

Uglavnom sam pisao od početka poeziju, ali imam nekoliko kratkih priča, biografija i drama. Mi književnici stvaramo nove živote i onda nastaju naše priče koje mogu biti i dokumentarne.

Što vam daje inspiraciju za pisanje i koliko vam otprilike vremena treba za jednu pjesmu?

Inspiracija dođe iznenada, nadahnuće je stvar  trenutka. Nekad pjesma nastane za minutu, kao neki dan kada sam pjesmu napisao za manje od minute. To su bile četiri katrene i objavio sam ju. Ponekad pjesma nastaje satima, danima i tjednima, ali neke pjesme godinama „brusim“ kao primjerice pjesmu za prijatelja koja je nastala davno, ali sam ju prije nekoliko godina „izbrusio“, nadodao sam stih kako bi bila potpuna.

Kako se zove vaša prva pjesma?

Dosta sam toga napisao, ali mislim da je moja prva pjesma bila posvećena majci „Ruke moje majke“.

Koje su najčešće teme vaših pjesama?

Teme su raznolike, od domoljubnih, duhovnih, ljubavnih. Putujući od Miholjca do Našica gledao sam naše njive i sunce. Suton me može dotaknuti da napišem pjesmu. Ja sam ,jednostavno, čovjek koji je nadahnut prirodom.

Kako se osjećate kada znate da je netko od pjevača uglazbio vašu pjesmu kao npr. Krunoslav Kićo Slabinac pjesmu „Dignite čaše, svatovi“?

Čovjek osjeti, naravno, zadovoljstvo, ali ako je uglazbljena ne mora značiti da ima nekakvu posebnu vrijednost, no to čovjeka svakako raduje i ispuni. Kako ne bih bio sretan, ako se moja pjesma pjeva, ljudi slušaju, vidim dosta je slušana i na youtubu. Samim tim osjetim zadovoljstvo jer vidim da nisam uzalud napisao te stihove. Čast mi je da je moje stihove uglazbio te da na taj način traju i žive.

Imate li podršku sugrađana jer vidimo da pjevački zbor „Miholjanke“ često izvode vaše pjesme u raznim prigodama?

Imam potporu svojih sugrađana naravno, oni cijene moj rad i poštuju me kao pjesnika, čak nekad malo i previše što mi je malo nelagodno jer mislim da sam običan čovjek iz naroda. Pišem takvu poeziju koja je pamtljiva, razumljiva svakom čovjeku, ali ponekad ima nejasnih metafora i može se primijeniti  ono  „što je pjesnik time htio reći“.

Predsjednik ste književne udruge „Mihael“ iz Donjeg Miholjca, možete li nam nešto reći o toj udruzi?

To je udruga koja je osnovana 21. ožujka 2006. Mi smo ove godine obilježili desetogodišnjicu postojanja. Tim povodom smo i izdali zbornik "Hrvatsko pjesničko biserje" čiji sam urednik. Zbornik ima antologijsku vrijednost, to je kruna našeg desetogodišnjeg rada. Izdali smo i prije ovog biserja tri knjige, jednu je uredila tajnica, a ostale dvije moja malenkost. Tijekom tih deset godina upriličili smo našem gradu otprilike dvanaest pjesničkih susreta, gdje god su nas pozivali, mi smo se odazivali, naši članovi su sudionicu brojnih pjesničkih susreta diljem Hrvatske. Iako nismo veliki, aktivna smo udruga, brojimo oko dvadesetak članova.

Pišete li pjesme iz hobija i zadovoljstva ili vam je to više posao?

Iz zadovoljstva, ne bih to baš definirao kao hobi nego baš zadovoljstvo, rad iz  ljubavi te bez primisli da od toga mogu imati nekakve materijalne koristi. Imam svoje radno mjesto, radim u banci. Imam puno prijatelja koji su profesionalni književnici  koji stvaraju 24 sata, koji od toga žive. Ali ja uživam u pisanju, to mi pričinjava zadovoljstvo.

Koliko ste knjiga izdali i koja vam je posebno draga?

Izdao sam 6 samostalnih knjiga u koje ulaze zbirke pjesama i zbornici u kojima je zastupljena proza. Drage su mi sve, premda  „Prvijenac“ nekako razvedri čovjeka. Sva se djeca vole, pa tako i sve knjige, ne možemo raditi  razliku. Imam dojam da kad bih jednu izdvojio, drugih pet bi zaplakalo.

Kako ste se osjećali kada ste izdali prvu knjigu?

Uzbuđeno, radosno. Razmišljao sam kako će ljudi knjigu prihvatiti, hoće li sa simpatijom ili nekakvim podsmijehom. Ipak je to prvi puta, probijanje leda. Neki kritičari su se pozitivno očitovali. Samo lijepe riječi hvale.

Imate li u planu izdati još koju zbirku pjesama?

Ja to ne planiram, kod mene to samo dođe. Već sada imam materijala za najmanje jednu zbirku, nekih 50-60 pjesama. Međutim, treba osjetiti kada za to dođe vrijeme, kada bi knjiga tematski i sadržajno odgovarala naslovu, treba ispunjavati sve te kriterije koji  su potrebni za jednu kvalitetnu i dobru knjigu. Kada to odlučim, posavjetujem se s prijateljima, ne srljam samo da bih zbirku izdao.

Kakva su vam sjećanja na srednju školu?

Uvijek emotivna, navru suze na oči kao i sada kada sam čitao „Stranca“. Glas zadrhti, suze krenu jer sam išao u ovu školu, Našice su grad moje mladosti. Sjećanja toliko ožive, gledajući mlade ljude, punu dvoranu, to je impresivno. Tražim gdje su moji prijatelji, gdje su lica koja sam ja susretao. Jako sam emotivan glede toga.

Što mislite o današnjoj mladeži, ima li među njima budućih pjesnika?

Kako da ne, mislim sve najbolje o našoj mladeži, našoj budućnosti i držim da je to svetinja nas odraslih. Sjećam se kada sam svoje stihove držao u sebi , u ladicama, tko zna, možda netko i od učenika ima napisane stihove u svojim ladicama. Neka budu hrabri i želim im sve najbolje, dajem im potporu u tom poslu. Ako imaju nešto, neka to obznane, neka se ne ustručavaju to poslati na natječaj.

Završavamo intervju porukom pjesnika Zdravka Živkovića mladima:

Nikada nemojte klonuti, uvijek imajte pozitivnu energiju, izbrišite negaciju. Više puta kažemo da je nešto nemoguće, prekrižite to ne. Suočite se s problemom i riješit ćete ga uz vlastitu pomoć ili pomoć prijatelja ili profesora. Imajte samopouzdanja i samopoštovanja.

 

Izvor: Sara Kovačević i Monika Slivka 3. b. OG, Novinarska skupina

 




Tražilica
Školski godišnjak
Termini informacija
Promocija zanimanja
Erasmus+
Školski digitalni list

     TheLibar

 

 

 

E-DNEVNIK

  

E - DNEVNIK
Korisni linkovi
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

CMS za škole logo
Srednja škola Isidora Kršnjavoga Našice / A. Cesarca 20, HR-31500 Našice / ss-ikrsnjavoga-nasice.skole.hr / ured@ss-ikrsnjavoga-nasice.skole.hr
preskoči na navigaciju